26. rujna 2016.

Sindikati moraju aktivno sudjelovati u kreiranju industrijske politike u svojoj zemlji

imag1075REGIONALNA RADIONICA O INDUSTRIJSKOJ POLITICI U HRVATSKOJ I SRBIJI

U okviru zajedničkog projekta Europske federacije sindikata industriALL i EFFAT-a: „Jačanje uloge industrijskih sindikata u jugoistočnoj Europi u oblikovanju programa industrijske politike u svjetlu ciljeva Europe 2020“, 19. i 20. rujna 2016. je održana Pod-regionalna radionica o industrijskoj politici u Hrvatskoj i Srbiji.

Radionici su prisustvovali predstavnici IndustriALL-a, EFFAT-a te sindikata iz Hrvatske (EKN, STUH, PPDIV i SMH-IS) i Srbije (Industrijski sindikat Srbije – ISS, Granski sindikat industrije, energetike i rudarstva „Nezavisnost“ – GSIER „Nezavisnost“, Samostalni sindikat metalaca Srbije – SMSS i Samostalni sindikat poljoprivrede Srbije). image-0-02

Dvodnevnu radionicu otvorila je vanjska stručnjakinja Radmila Grozdanić s prezentacijom SWOT analiza Hrvatske i Srbije, na temelju kojih je otvorena rasprava o stanju industrije po sektorima u Hrvatskoj i Srbiji. Sudionici su podijeljeni u dvije radne grupe, grupu iz Hrvatske i grupu iz Srbije, te su po sektorima iznijeli svoju ocjenu SWOT analiza i povratne informacije o stanju u svojoj zemlji.

Gost je bio predstavnik Ministarstva gospodarstva RH Robert Blažinović, načelnik Sektora za industriju i investicije, koji je nazočnima predstavio Stategiju industrijske politike u Hrvatskoj 2014-2020, nakon čega je otvorena rasprava o ulozi sindikata u kreiranju industrijske politike u Hrvatskoj.

Harold Wiedenhofer (Glavni tajnik EFFAT-a) iznio je ciljeve industrijske politike u europskoj perspektivi, njena ključna pitanja i strategije u EFFAT-ovim sektorima. Konstatirao je da Hrvatske i Srbija imaju ogroman industrijski potencijal, ali i kronični nedostatak dobrih strateških programa.

Guido Nelissen (IndustriALL Europe) govorio je o industrijskoj politici u europskom kontekstu, ključnim ciljevima i strategiji u sektorima IndustriALL-a. Naglasio je važnost usmjeravanja k održivoj proizvodnji, povećanju udjela industrije u BDP-u te stvaranja ekspanzionističke industrijske politike.

Nakon toga su radne grupe su dobile zadatak da naprave izvješća o najprioritetnijim područjima na kojima treba raditi u pojedinom sektoru, prednostima i izazovima te o ulozi sindikata u kreiranju industrijske politike u Hrvatskoj i Srbiji.

Zaključak:  nitko ne čeka da dođemo niti nas zove, sindikati se moraju sami angažirati, dovesti projekte sebi te aktivno sudjelovati u kreiranju industrijske politike u svojoj zemlji.




Komentari su zatvoreni.