11. listopada 2005.

“Zajednički zahtjev za zajedničkom budućnošću”

11. i 12. listopada Europska federacija metalaca održat će svoju 5. konferenciju o kolektivnom pregovaranju u Rimu. Na ovoj konferenciji raspravljat će se o trenutnim izazovima s kojima smo mi kao sindikati Europe suočeni s obzirom na srž ukupnog rada sindikata: kolektivno pregovaranje. No konferencija neće ostati samo na raspravi. Jasna nam je namjera pozabaviti se tim izazovima te iznaći neke jasne odgovore – odgovore koji su duboko ukorijenjeni u postojeću EMF-ovu koordiniranu politiku kolektivnog pregovaranja te s jasnom namjerom unapređenja i daljnjeg razvijanja te politike.

Europska federacija metalaca započela je svoju politiku koordinacije politika kolektivnog pregovaranja 1993. godine s nacrtom jedne nove strategije kao što je razmotreno i dogovoreno na 1. konferenciji o kolektivnom pregovaranju u Luksemburgu. Okolnosti pod kojima je pripremljena ova Konferencija učinile su ovu novu strategiju neophodnom. Europska gospodarstva bila su opterećena s ogromnom gospodarskom krizom, masovnom nezaposlenošću i nacionalnim politikama usmjerenim na stroge mjere kako bi se udovoljilo famoznim kriterijima iz Maastrichta za europsko gospodarsko usklađivanje. Dovršenje unutarnjeg tržišta, osnivanje EEA[i] i EMU[ii] još su više osvijestili sindikate o europskom socijalnom deficitu i vjerojatnosti da će deregulacija u socijalnim pitanjima postati permanentno stanje.

EMF je u svojoj novoj strategiji dao jasan odgovor:  Nacionalna sindikalna politika kolektivnog pregovaranja mora biti „Europeizirana“, što znači:

  • Unapređenje i intenziviranje razmjene informacija i iskustava među zemljama i udruženim organizacijama;
  • Međusobno savjetovanje na europskoj razini te koordiniranje ciljeva i strategija za zajedničku akciju koja se treba poduzeti na nacionalnoj razini;
  • Pripravnost (dugoročna) za sklapanje europskih (okvirnih) sporazuma.

Ova nova strategija dodatno je razvijana i utvrđivana sljedećih godina. Žarišnom točkom je postalo poznato EMF-ovo „pravilo o koordinaciji plaća“ (vrijednost ukupnog kolektivnog ugovora usmjereno je na iznos stope inflacije i porasta produktivnosti), određujući jasne političke smjernice za zajedničku sindikalnu strategiju u Europi. Uspjeh ove strategije bio je jasan. Ne samo da je EMF razvio i utvrdio snažan koordinirani pristup europskoj politici kolektivnog pregovaranja, već je imao i pionirsku ulogu za cijeli europski sindikalni pokret. Danas, Europska konfederacija sindikata (EKS/ETUC) i većina ostalih europskih industrijskih federacija je usvojila te se drži načela pravila o koordinaciji plaća, čineći ga tako jasnim europskim instrumentom prema zajedničkom cilju.

Danas smo još jednom suočeni s teškom situacijom. Opet se nalazimo u ozbiljnoj gospodarskoj krizi s ogromnom nezaposlenošću – situacija koja predstavlja izazov sindikatima na nove i različite načine. Učinci ove situacije su više nego jasni našim članovima: otpuštanja, restrukturiranje, zatvaranje pogona, fleksibilnost ugovora, gubitak socijalne stabilnosti, itd.

Naši glavni izazovi dolaze izravno od neo-liberalnog pristupa poslodavaca i mnogih vlada, koje su usmjerene izravno na destabilizaciju i potkopavanje naših postojećih socijalnih država i postojećih  uvjeta rada. Danas smo suočeni s koordiniranom strategijom poslodavaca koja prijeti preseljenjem proizvodnih pogona kako bi se umanjili današnji uvjeti. Ovo je intenzivirano zbog agresivnih rezultata financijskih tržišta. Financijska tržišta formuliraju svoje ciljeve na globalnoj razini i nameću svoje zahtjeve benchmarkingom s obzirom na stopu prihoda. Na taj način se pod pritiskom mogu naći čak i poduzeća s pozitivnim rezultatima. Taj se pritisak onda prenosi na radnike na način da im se postavljaju zahtjevi za višom produktivnošću, smanjenja troškova iznuđena su u konkurenciji za najatraktivnije industrijske lokacije, plaće su pod pritiskom (također nastojanjima da se proširi radno vrijeme bez plaće), te je sve više poslova s gorom socijalnom zaštitom.

Istodobno, prijetnja preseljenja proizvodnje zbog stvarne povećane globalizacije našeg gospodarstva više je nego stvarna. Proces deregulacije, liberalizacije tržišta i otvaranja novih svjetskih regija koje do sada nisu bile toliko dostupne (Kina, srednja Europa) čini to još očitijim. S jedne strane time su povećane mogućnosti izvoza za zemlje EU, no s druge strane ovo je dovelo do agresivne usporedbe troškova (benchmarking) između različitih proizvodnih lokacija. Povećana trgovinska konkurencija, kao i konkurencija među pojedinim proizvodnim lokacijama, dovela je do većeg pritiska, posebice na standardiziranu i radno-intenzivnu proizvodnju te na radnike u tim granama. Nova prekogranična mreža proizvodnih lokacija stvorena je putem preseljenja proizvodnje. To je rezultat korporativne politike, koja postaje sve više globalnom.

Danas, postaje jasno da je ovom novom razvoju događaja trebalo biti odgovoreno prikladnom novom gospodarskom i industrijskom politikom u Europi. No kreatori gospodarske i industrijske politike, kao i Europska središnja banka – ECB, nisu uspjeli osnažiti mogućnosti zapošljavanja s pro-razvojnom politikom orijentiranom na buduća tržišta. Ovo rezultira mogućom kontinuiranom negativnom kratkoročnom vizijom i pristupom opstanku temeljem snižavanja socijalnih standarda i propusta da se shvati da ovaj kratkoročni pristup lako može dovesti do nešto općenitijeg kretanja nizbrdo socijalnih standarda i eventualne destrukcije potrošačke osnovice u Europi.

Ova analiza dodatno pojašnjava činjenicu da europski sindikalni pokret mora iznaći jasne odgovore na ove izazove. 5. Konferencija o kolektivnom pregovaranju u Rimu osigurat će dio tih odgovora. Jasno nam je da je kontinuirani pristup ka koordiniranoj i zajedničkoj sindikalnoj akciji u cijeloj Europi apsolutan prioritet. Ne može se poreći središnja uloga EMF-ovog pravila o koordinaciji plaća u obrani i jačanju ove strategije. Pravilo o koordinaciji plaća ključan je politički instrument u kolektivnom pregovaranju kojim se jasno pokazuje svim poslodavcima u Europi da djelujemo na koordiniran način i da nećemo, i ne možemo, prihvatiti nikakvu „politiku beggar-thy-neighbour“ (politika siromašenja susjeda) potkopavanjem standarda naših prijatelja i kolega u drugim zemljama. To jest i ostat će žarištem naše strategije.

Osim toga, Konferencija će se također usredotočiti na dva nova područja djelovanja, od kojih je prvi sve složenije područje nesigurnog zaposlenja. Proteklih godina, tijekom procesa kolektivnog pregovaranja, sindikati diljem Europe konstantno su suočeni s pokušajima poslodavaca da ukinu radnička prava u pokušaju da ostvare veću fleksibilnost. Rezultat nije samo veća fleksibilnost, već i deregulirano, osjetljivo i nestabilno tržište rada s malom ili nikakvom sigurnosti posla, s malim i nesigurnim plaćama, bez mnogo one tradicionalne socijalne sigurnosti (mirovinsko, zdravstveno osiguranje, naknade za nezaposlenost), bez zaštite u slučaju otkaza, bez strukovnog osposobljavanja, s malom ili nikakvom zaštitom na radu i, na kraju ali ne manje važno, bez sindikalne zastupljenosti.

Jasno je da takvi uvjeti rada nisu prihvatljivi EMF-u i njegovim udruženim članicama. EMF vjeruje da je europski socijalni model integralni dio europskog gospodarskog modela, koji promiče otvaranje dostojanstvenih radnih mjesta te stoga mora biti zaštićen. Na Konferenciji će se voditi opsežna rasprava s tim u vezi te glasovati o jasnoj odluci da se odbiju takvi oblici nesigurnog zaposlenja. To će ubuduće biti jedna od glavnih tema u rundama kolektivnog pregovaranja u čitavoj Europi.

Konferencija će se jednako tako usredotočiti i na pitanje osposobljavanja. To nije samo po sebi glavno žarište za sindikate; to je također početak novog koraka u koordiniranoj strategiji EMF-a. Do danas je naša koordinirana strategija imala za cilj pružanje općih smjernica i jasnog okvira za sve sindikate u Europi. Danas će 5. Konferencija omogućiti nov i povijesni korak u našoj strategiji: pokretanje prvog zajedničkog zahtjeva u svim rundama kolektivnog pregovaranja diljem Europe. Kampanja na razini cijele Europe bit će pokrenuta s ciljem integriranja zajedničkog europskog pitanja u programe kolektivnog pregovaranja različitih europskih sindikata, na taj način jasno poručujući poslodavcima u čitavoj Europi da možemo te da hoćemo djelovati koordinirano te da nećemo prihvatiti da se s nama manipulira kako bi nas međusobno zavadili.

Za ovaj prvi zajednički zahtjev udružene organizacije EMF-a odlučile su se za temu osposobljavanja. Iako se ponekad smatra pitanjem koje ne izaziva velike sporove u pregovaračkim rundama, iz iskustva znamo da nije uvijek tako, posebice kad se sindikati bave pitanjima kao što su „pravo na osposobljavanje“, kao što je to slučaj danas. Naziv našeg zajedničkog zahtjeva je:

POJEDINAČNO PRAVO NA OSPOSOBLJAVANJE ZAJAMČENO KOLEKTIVNIM UGOVORIMA

Europska federacija metalaca ima dugogodišnju tradiciju interesa za osposobljavanje i cjeloživotno učenje. EMF-ov dokument o stajalištu prema razvoju kompetencija i cjeloživotnog učenja usvojen 1999. godine jasno kaže: „Europska federacija metalaca zahtijeva pravo i ističe odgovornost pojedinca za razvoj kompetencija kako bi se omogućilo svakom radniku da da svoj doprinos industrijskom razvoju, većoj konkurentnosti, visokom standardu života i dobrom funkcioniranju demokracije.“ Naš zajednički zahtjev te kampanja koja će biti pokrenuta na Konferenciji u Rimu osigurat će da ova politika i cilj EMF igraju značajnu ulogu u nadolazećim rundama kolektivnog pregovaranja.

 

Bart Samyn
Zamjenik glavnog tajnika EMF-a



[i] EEA – Europsko gospodarsko područje

[ii] EMU – Europska monetarna unija




Komentari su zatvoreni.