Unatoč činjenici kada je visina regresa i božićnice u pravilu ugovorena u najvišem neoporezivom iznosu od 2500,00 kn dio poslodavaca je isplatio regres u ugovorenom omjeru od tog iznosa (na pr 50% od 2500,00 je 1250,00 kn), međutim božićnica nije isplaćena u ostatku iznosa do 25.12. odnosno do 31.12.2012. godine kao neoporezivo pravo radnika čime je isplata olakšana i poslodavcima. Kod nekih poslodavaca sa usmenim obrazloženjem da nema novaca, a dio njih se i oglušio na pisani zahtjev koji mu je uputilo radničko vijeće. No što dalje?
Činjenica jest da je pravo na visinu božićnice ugovorio pregovorima s poslodavcima sindikat. Činjenica je također da sindikat radi kršenja Kolektivnog ugovora mora omogućiti svakom članu pokretanje postupka pred nadležnim sudom za ostvarenje tog prava kod svakog poslodavca koji je sad prekršio pravo na božićnicu, sutra može na jubilarnu nagradu ili na potporu u slučaju smrti ili invalidnosti radnika, pa čak i pravo na plaću. Također treba naglasiti da je to između ostalih i funkcija svakog sindikata, a za koju članovi uplaćuju članarinu.
Prolazi, ali je i davno prošlo vrijeme kada je sindikat članarinu trošio na izlete, poklone u obliku „purice“, bakalara, vina, čokolada i drugih namirnica. Sindikat jest i treba pregovorima osigurati plaće i druga materijalna prava od poslodavca, a kojima će član sebi, obitelji i prijateljima kupovati namirnice po želji. Ne bi se smjelo dogoditi da se novac od sindikalne članarine potroši za poklone navedene vrste, a da se nema novca za plaće sindikalnih pravnih zastupnika koji će voditi sudske sporove besplatno članovima sindikata, radi povrede ugovorenih prava, da se ne mogu platiti poštanske usluge, i drugi troškovi tih postupanja, da se ne možemo suprotstaviti poslodavcu sindikalnim akcijama, jer sindikalna podružnica ili sindikat nema novaca. Sindikalni novac treba se trošiti za sindikalne aktivnosti.
Da bi sindikalne aktivnosti svih vrsta bile vjerodostojne potrebno je što više članova sindikata, a time i više novca u „sindikalnoj blagajni“ za sindikalne, a ne neke druge aktivnosti. I ne zaboravimo da ćemo sve više dolaziti u situaciju da dio prava ostvarujemo postupanjima pred nadležnim sudovima.
U nastavku pogledajte aktivnosti koje su i koje će poduzeti SMH-IS u dijelu brodogradilišta radi neisplate božićnice. Također je za napomenuti da poslodavci nisu osigurali posao radnicima, a nisu ni socijalnim dijalogom u dobroj vjeri pokušali riješiti navedeni problem ili se možda ipak suštinski provodi Zaključak koji je Vlada RH usvojila 02.08.2012. pa potom povukla?
U svakom slučaju za poslodavce će ostvarenje bilo kojeg materijalnog prava imati višestruku cijenu. No, teret ne moraju baš uvijek snositi samo i isključivo radnici.
više i na:
–https://m.novilist.hr/PogledajClanak.aspx?id=645462&datum=20130104
https://smh-3maj.com/index.php?mact=News,cntnt01,detail,0&cntnt01articleid=534&cntnt01origid=15&cntnt01detailtemplate=Extratemplate&cntnt01returnid=64
