Loading...
Vijesti

Praksa Europskog suda pravde u Luxembourgu od 14.9.2016.

eu-sud-pravde-luksemburgPraksa Europskog suda pravde  u Luxembourgu od 14.9.2016.  Primjena ugovor a o radu na određeno vrijeme  Primjena se može opravdati samo potrebom zadovoljenja  privremenih potreba

Maria Elena Pérez López u razdoblju od 5. veljače do 31. srpnja 2009. bila je zaposlena kao medicinska sestra u Sveučilišnoj bolnici u Madridu. Njezino imenovanje bilo je opravdano razlogom „pružanja određenih usluga privremene, povremene ili izvanredne naravi “. Imenovanje M. E. Pérez Lopéz obnovljeno je sedam puta na temelju ugovora na određeno vrijeme, koji su bili sastavljeni na isti način. Kratko prije prestanka njezina posljednjeg ugovora u ožujku 2013., upravno tijelo dostavilo joj je odluku o ponovnom imenovanju, tako da je za bolnicu radila bez prekida od veljače 2009. do lipnja 2013. U isto je vrijeme M. E. Pérez López obaviještena da njezin radni odnos nakon toga prestaje.

  1. E.Pérez López podnijela je tužbu protiv odluke o prestanku radnog odnosa. Ona smatra da cilj njezinih uzastopnih imenovanja nije bio da se odgovori na povremene potrebe zdravstvene službe, već da je u stvari odgovarao potrebama za stalnom aktivnosti. Juzgado de la Contencioso Administrativo n°4 de Madrid (Upravni sud br. 4 u Madridu, Španjolska), nadležan za odlučivanje o oj tužbi, pita Sud Europske unije je li španjolski propis koji dopušta obnavljanje ugovora o radu na određeno vrijeme u području zdravstvenih službi protivan Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme (sporazum na temelju kojeg su države članice dužne uvesti mjere kako bi spriječile zloporabe koje proizlaze iz uzastopnih ugovora o radu kao i nesigurnosti za zaposlenike). Posebno, taj sud dvoji o postojanju objektivnih razloga kojima se može opravdati obnavljanje takvih ugovora.

 Svojom presudom od 14. rujna 2016. Sud je presudio da se pravu Unije protivi nacionalni propis koji dopušta obnavljanje ugovora o radu na određeno vrijeme radi zadovoljenja privremenih potreba za osobljem, dok su u stvarnosti te potrebe trajne.

Sud je najprije podsjetio da je Okvirnim sporazumom naloženo državama članicama da svojim zakonodavstvima, u cilju sprečavanja zloporaba uzastopnih ugovora o radu, propišu barem jednu od sljedećih mjera, na način koji same odaberu, i to: 1.) objektivne razloge kojima se može opravdati obnova ugovora o radu na određeno vrijeme, 2.) najdulje ukupno razdoblje za koje se takvi ugovori mogu uzastopno sklapati i 3.) broj mogućih obnavljanja takvih ugovora.

Budući da španjolskim propisom nije predviđeno razdoblje trajanja ili broj obnavljanja ugovora o radu na određeno vrijeme (točke 2. I 3. ovog priopćenja ), Sud je provjerio mogu li se objektivnim razlogom koji se odnosi na točne i konkretne okolnosti opravdati uzastopna imenovanja M. E. Pérez. U tom pogledu Sud je priznao da privremena zamjena radnika radi zadovoljenja privremenih potreba poslodavca za osobljem može predstavljati objektivan razlog. S druge strane, on smatra da se ugovori o radu na određeno vrijeme ne mogu obnavljati radi stalnog i trajnog obavljanja zadaća koje su sastavni dio uobičajenih aktivnosti redovnog bolničkog osoblja. Objektivni razlog mora biti takav da se njime može konkretno opravdati potreba zadovoljenja privremenih potreba, a ne trajnih potreba.

Međutim, u slučaju M. E. Pérez López ne proizlazi da su njezina uzastopna imenovanja obuhvaćena običnim privremenim potrebama poslodavca. Takvo obnavljanje ugovora o radu na određeno vrijeme dovodi do neizvjesnosti koju ne trpi samo M. E. Pérez López , imajući u vidu strukturni manjak radnih mjesta u području zdravstvene zaštite madridske regije.

Sud nadalje navodi da španjolsko upravno tijelo nije dužno stvoriti dodatna strukturna radna mjesta te mu je dopušteno da popuni radna mjesta zapošljavanjem privremenog osoblja a da pritom ne postoji ograničenje trajanja ugovora ni ograničenje broja njihove obnove. Iz toga slijedi da je situacija neizvjesnosti radnika trajna . Stoga je Sud presuđuje da je španjolski propis, time što se njime dopušta obnavljanje ugovora o radu na određeno vrijeme radi zadovoljenja stalnih i trajnih potreba, unatoč postojanju strukturnog manjka radnih mjesta, protivan Okvirnom sporazumu.

Izvor: curia

Pripremila: Sunčica Benović,dipl.iur.

OSTALE NOVOSTI