Kolegice i kolege, dame i gospodo, braćo i sestre,
Početak borbe za prava radnika je „tarifni pokret bravarskih radnika iz 1893. godine koji je postigao:
(1) desetosatni normalni radni dan;
(2) jednaku visinu nadnice (bez opskrbe i stana) i pored sniženja radnoga vremena;
(3) odštetu za stan i hranu u povećanju nadnice;
(4) neradni dan 1.svibnja.
Iako ti zahtjevi izgledaju umjereni, oni su bili po svom značaju vrlo važni jer su skraćivali radni dan i ukidali ostatke cehovskih odnosa. Poslije malog kolebanja ove su zahtjeve usvojili svi poslodavci. Tako su bravari bez štrajka u Zagrebu izvojevali desetsatni radni dan.
Nakon uspješnog okončanja tarifnoga pokreta zagrebačkih bravarskih radnika, zagrebački kovinari osjećaju sve veću potrebu izgradnje svoje vlastite sindikalne organizacije, a nosioci te ideje su bravari. Oni su 12.11.1893. godine imali radni dogovor o uspostavljanju i učvršćivanju sindikalne organizacije. Na ovom je sastanku zaključeno da se i ostale kovinare nastoji privući u organizaciju. Jednom posijano sjeme ideje o zajedničkoj sindikalnoj organizaciji našlo je pogodno tlo medu radnicima kovinarima, pa su već 11.ožujka 1894. godine kovinarski radnici održali javnu skupštinu u restauraciji »Kolo« u Zagrebu, na kojoj su sudjelovali kovinari raznih struka. Na skupštini su usvojili rezoluciju kojom se traži da se u Zagrebu ustroji zajednica radnika kovina, te da se izrade pravila koja će se podnijeti na odobrenje narednoj skupštini, a zatim predati na odobrenje vladi. Rezolucija je oduševljeno i jednoglasno prihvaćena.
Naziv je »Društvo za štitenje i unapređivanje interesa radnika«.Sjedište je u Zagrebu, a djelokrug Kraljevina Hrvatska i Slavonija.
Opisani događaj od prije stosedamnaest godina (117) (11.ožujka 1894.) utemeljio je i budući sindikat hrvatskih metalskih radnika.
Do danas je ovaj Sindikat nosio različite nazive i to:
– “ Sindikata kovinarskih radnika “,
– “ Savez kovinarskih radnika”,
– “ Savez metalskih radnika”,
– “ Sindikat metalskih radnika”,
– “ Sindikat metalskih radnika i Sindikat rudara i metalurga” 1953.
– “ Sindikat radnika industrije i rudarstva” 1974.
– “ Sindikat radnika u proizvodnji i preradi metala” 1976.
– “ Sindikat radnika u proizvodnji i preradi metala”, nakon demokratskih promjena i re učlanjivanju članova 1990. Godine, od 15.03.1993. godine
– “ Sindikat metalaca Hrvatske” i
– „Sindikat metalaca Hrvatske-Industrijski sindikat“ od
5. kongresa 17.06.2010. godine.
Svim članicama i članovima SMH-IS čestitam 117. obljetnicu
Zajedno i odlučno!
predsjednik
Vedran Dragičević
