U Zagrebu je nakon završne konferencije o temi „Dostojanstveni rad za metalce“ održana i treća sjednica Jugoistočne regije EMF-a

U Zagrebu je 07.11.2008. godine u hotelu Dubrovnik, nakon završne konferencije o temi „Dostojanstveni rad za metalce“ održana i treća sjednica Jugoistočne regije EMF-a.

Sjednici su bili prisutni predstavnici sindikata metalaca, članica EMF Jugo-istočne regije iz Bugarske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Rumunjske i Srbije.
Sjednicom je predsjedavao Ivo Marjanović – regionalni predstavnik Jugoistočne regije.

Na sjednici su bili prisutni i  Peter Scherrer-generalni tajnik EMF-a, Bard Semyn zamjenik generalnog tajnika EMF-a i Tony Janssen.

Na sjednici se raspravljalo o slijedećim temama:

U svezi prezentacije ažuriranih zaključaka dogovoreno je da će one članice koje podatke nisu dostavile to učiniti u najkraćem roku. U Sekretarijatu EMF-a će se izraditi komparativni pregled koji će biti objavljen na web stranici EMF-a kako bi svaka članica mogla podatke vidjeti i analizirati za  potrebe organizacije odnosno sindikata.
Posebna pozornost se posvetila institutu  nesigurnog rada. Globalno je ocijenjeno da je on  problem današnjeg vremena i to ne samo na Istoku nego  i na Zapadu, a što je razlog globalizacije rada i kapitala u kojemu je kapital uvijek jedan korak ispred rada.
Nesiguran rad se manifestira kao:  zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, rad na crno, neisplata plaća redovito, diskriminacija po bilo kojoj osnovi i dr.
Pojedini sindikati kao predstavnici rada  više i uspješno,  a neke slabije izborili su se  za poziciju u svijetu rada.  Razlike su prilično velike. S jedne strane se nalaze oni sindikati koji su izborili da se više od 90% ugovora o radu zaključuje na neodređeno vrijeme do onih koji su dopustili  mogućnost zaključenja ugovora o radu  na određeno vrijeme do tri godine i gotovo da se više od 75% zaposlenih zapošljava na ugovorom o radu na određeno vrijeme.
U temi o konfliktima  prezentirani su različiti oblici konflikata. Od onih koje kao sindikat očekujemo, a to su:

• konflikti između  socijalnih partnera sindikata i poslodavaca (bilo na nacionalnoj razini ili unutar trgovačkog društva), 
• konflikti između sindikata i  vlasti kao institucije,  bilo izvršne ili parlamentarne, ali
• nažalost i konflikti između  sindikata odnosno centrala i to:

• centrale i druge centrale unutar zemlje 
• sindikata jedne centrale  i sindikata druge centrale
• sindikata i vlastite centrale
• sindikata i sindikata iste centrale

Konflikti socijalnih partnera sindikata i poslodavaca ili sindikata i udruge poslodavaca uglavnom su radi nepotpisivanja kolektivnog ugovora, ne poštivanje kolektivnog ugovora, te nepoštivanje zakona domicilne zemlje od strane poslodavaca. Konflikti zbog kolektivnog ugovora su uobičajeni i normalni dok se odvijaju na razini pregovaranja i argumentiranog sukobljavanja. No, kada oni prerastu te okvire zbog samovolje poslodavca  koji ne poštuje zakone domicilne zemlje, međunarodne konvencije pa i vlastite ugovore onda je odgovor na takvo ponašanje, štrajk, demonstracije i svi oblici sindikalne borbe. U te konflikte često se mora umiješati država kao institucionalni  subjekt. Eklatantni i svježi primjeri su iz Bugarske. Naime, u Bugarskoj prijeti zatvaranje proizvodnje čelika u Kremikovtzi-ma, a situaciju su detaljno opisali kolege iz bugarskih sindikata.Konflikti između sindikata-središnjica  sa  vladom kao socijalnim partnerom  su dvojaki. Jedan puta je to konflikt sa Vladom kao vlasnikom bilo da se radi o javnim ustanovama, javnim poduzećima ili industrijskim neprivatiziranim tvrtkama. Tu su konflikti uglavnom radi   kolektivnih ugovora i to najviše iz područja plaća, dodataka na plaće uvjeta rada i radnog vremena. Druga vrsta konflikata između ova dva subjekata sindikati i vlada su institucionalne prirode. Tu su konflikti zbog zakona, bilo da se radi o postojećim zakonima koji su u promjeni, bilo da se radi o novim zakonima koje predlaže vlada ili sindikati. Uglavnom su to zakoni o radu, mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, radnom vremenu, ali i zakoni o poreskoj politici i svemu onome što ima direktan utjecaj na standard i socijalni status radnika. Ovi konflikti su uobičajeni i zastupljeni u svim zemljama.

1. Nastaviti stvarati vlastitu datoteku podataka i aktivnosti prema utvrđenom obrascu kojega će  Sekretarijat EMF-a operacionalizirati  i voditi.
2. Učlanjivanje novih članova je  uvjet bez kojega sindikati ne mogu funkcionirati, te je  to je stalni i prioritetan zadatak. Način kako će tko voditi kampanju učlanjivanja stvar je svakog sindikata  ali ukoliko ima uspjeha. Ukoliko uspjeha nema mora se taj problem raspraviti i to najprije ili prije svega u organizaciji samog sindikata  zemlje. Ukoliko kolege iz te zemlje traže pomoć poželjno je ali i solidarna obveza je pomoći im.
3. Nastaviti proces integracija sindikata, jer usitnjenost odražava slabost. Smjer integracija odrediti će svaka zemlja prema vlastitim prosudbama. No, za očekivati je da će se najprije ujediniti sindikati unutar grane vlastite centrale, zatim s drugim sindikatima vlastite centrale, poslije toga i sa sindikatima drugih centrala.  Ovaj posao nije lak, ne može se riješiti preko noći, dugoročan je  ali treba ga započeti.
4. Nastaviti obrazovanje  sindikalnih kadrova  iz područja:
   • pregovaranja, (vezano uz KU),
   • komunikacija,  (kako sa članstvom tako i s poslodavcima, medijima i sl)
   • obima i djelokruga  rada radničkih vijeća,
   • suradnja i zajednički rad  sindikata i radničkih vijeća
   • obrazovanje sindikalnih predstavnika zaštite na radu i dr.
5. Utvrditi registar multinacionalnih kompanija po zemljama, utvrditi registar radničkih vijeća u multinacionalnim kompanijama. Povezati se sa njima. Utvrditi predstavnike ERV (Europska radnička vijeća) iz pojedinih multinacionalnih kompanija. Evidentirati i detektirati zajedničke probleme unutar svake multinacionalne kompanije.

Slijedeća sjednica SEEF-a održati će se u prvoj četvrtini 2009. godine u Rumunjskoj.