8. lipnja 2009.

2. Konferencija sindikata metalaca jugoistočne Europe

U organizaciji Samostalnog sindikata metalaca Srbije, Pokrajinske organizacije za Vojvodinu i uz financijsku potporu danskih sindikata 3F u Andrevlju je nedaleko Novog Sada od 04.-06.06.09. održana 2. Konferencije sindikata metalaca jugoistočne Europe.

Teme 2. Konferencije bile su: „Utjecaj svjetske ekonomske krize na položaj zaposlenih u industriji metala s posebnim aspektom na mjere vlada za ublažavanje posljedica krize“ i „Stvarnost socijalnog dijaloga u uslovima svjetske ekonomske krize“.

Konferenciji su bile prisutne delegacije iz sindikata metalaca: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore, Rumunjske, Bugarske, Mađarske, Albanije i Srbije.
Pored navedenih delegacija Konferenciji je prisustvovala i u njenom radu sudjelovala delegacija danskog sindikata 3F, te Mina Vukojčić ispred EMF-a.
Ispred Hrvatske je u radu Konferencije sudjelovao Vedran Dragičević-v.d. predsjednika SMH, Vesna Mlinarić-pomoćnica predsjednika za ekonomske poslove i Ivan Svraka-član Glavnog odbora i zamjenik regionalnog povjerenika za regiju Dalmacija.
Svi sudionici aktivno su sudjelovali kako u raspravi tako i u stvaranju zaključaka u svakoj radionici. Različitost i posljedica gospodarske krize na položaj zaposlenih u metalskom sektoru u svakoj pojedinoj državi nisu u potpunosti mogli osigurati jedinstvenost zaključaka. Stoga je obveza svakog sindikata zemlje izraditi zahtjeve prema Vladi i poslodavcima ovisno o posljedicama gospodarske krize rukovodeći se usvojenim zaključcima kao podlogom za daljnje aktivnosti.

Zaključci sa 2.  Konferencije sindikata metalaca Jugoistočne Europe

Teme:  „Utjecaj svjetske ekonomske krize na položaj zaposlenih u industriji metala s posebnim aspektom na mjere vlada za ublažavanje posljedica krize“  i  „Stvarnost socijalnog dijaloga u uslovima svjetske ekonomske krize“

Sudionici  2.  Konferencije su u uvodu i raspravi konstatirali:
-da je ekonomska kriza zahvatila sve zemlje iz kojih su sudionici prisutni na ovoj Konferenciji;
-da je u svim zemljama došlo do:
-drastičnog  pada ekonomske aktivnosti,
-smanjenja izvoza i pokrivenosti uvoza izvozom što je rezultiralo daljnjim rastom deficita platne bilance
– različite zaduženosti država,
-značajne razlike u visini plaća radnika između zemalja,
-značajne razlike u visini minimalne plaće,
-različitosti u tečaju nacionalne valute u odnosnu na €,
-relativno još uvijek niske stope inflacije
-rasta nezaposlenosti,
-nelikvidnosti  tvrtki  i  većine država,
-otežanog socijalnog dijaloga u uvjetima  gospodarske krize,
-traženja od socijalnih partnera smanjenje stečenih prava radnika,
-beskonačnih dijaloga sa ciljem umanjenja stečenih prava radnika.

Vlade država ( osim Slovenije) usvojile su anti recesijske mjere bez sindikata koje u glavnom ne daju efekte, a poslodavci otpuštaju radnike, smanjuju im plaće i druga prava.
Sindikati saniraju posljedice nedovoljne učinkovitosti mjera, a kao posljedicu će imati i smanjenje članstva,a to znači i smanjenu vjerodostojnost i pregovaračku snagu.

Sudionici  2.  Konferencije su nakon rasprave usvojili slijedeće zaključke:

I. Sindikati zahtijevaju od vlada država slijedeće mjere i aktivnosti:

  1. Odmah izraditi i primjenjivati mjere za rast i razvoj industrijskog sektora u cjelini, a posebno metalske industrije;
  2. Odmah izraditi i primjenjivati mjere za poticaj izvoznika u metalskoj industriji, kako radi razvoja industrije tako i radi smanjenja deficita;
  3. U kratkom roku od godine dana povećati udio industrije u strukturi BDP-a kako njegov rast ne bi ovisio isključivo o uslužnom sektoru;
  4. Zaustaviti daljnji pad zaposlenosti, odnosno očuvati radna mjesta u industriji, posebno u metalskom sektoru i stvoriti sve uvjete za postupno povećanje zaposlenosti.
  5. Restrukturirati trošenje proračunskih sredstava kako bi se  osigurale i poduprle mjere za poticaj rastu industrije i osigurala sredstva za subvencioniranje skraćenog radnog vremena radnika kako se ne bi smanjivale plaće.
  6. S narodnim bankama pojedinih država osigurati stabilnost nacionalne valute  mjerama monetarne i kreditne politike.
  7. Donošenje zakona o minimalnoj plaći u zemljama u kojima nije donijet kako bi se osigurala donja granica ispod koje poslodavci ne mogu isplaćivat plaće, pa ni u vremenima krize i recesije;
  8. Donošenje Zakona o subvencioniranju punog ranog vremena, kod tvrtki kod kojih je došlo do skraćenja radnog vremena kao i za radnike koji se upućuju na privremeno čekanje posla, a sve u cilju očuvanja radnih mjesta:
  9. Mjerama ekonomske politike osigurati da inflacija ne prijeđe 3%-tni rast.
  10. U slučaju zaključivanja aranžmana sa MMF-om, osigurati produktivno korištenje tih sredstava u cilju financiranja razvoja industrije, povećanja zaposlenosti i podloge za opći razvoj, a ne da se sredstva troše kroz opću potrošnju.
  11.  Uspostavljanje konstruktivnog socijalnog dijaloga u cilju očuvanja postojećih radnih mjesta, očuvanja i poboljšanja postojećih zarada ranika, te poštovanju kolektivnih ugovora na čemu će sindikati metalaca jugoistočne Europe ustrajati;
  12.  Tripartitni dijalog, jer se vlade zemalja jugoistočne Europe ne mogu amnestirati od odgovornosti za krizno stanje u  industrijskoj proizvodnji

Neprihvatljivo je prilikom socijalnog dijaloga na, svim nivoima, smanjenje dosadašnjeg praga socijalne izdržljivosti zaposlenih.

II. Sindikati će u pregovorima s poslodavcima poduzimati sve aktivnosti  
koje su zakonima propisane u području organiziranja i provođenja
sindikalnih akcija uključivo i štrajka kako se ne bi:

  • smanjivao broj radnih mjesta i otpuštali radnici u industriji,
  • skraćivalo radno vrijeme i radi toga smanjivala plaća radnika,
  • smanjivale plaće radnika čime se omogućuje povećanje profita poslodavcima posebno onima na koje ekonomska kriza i ne utječe u mjeri u kojoj bi morali pribjegavati smanjenju plaća,
  • pretvaralo ugovore o  radu na neodređeno vrijeme u ugovore o radu na određeno vrijeme
  • smanjivala bez valjanih argumenata i sva druga, posebno materijalna prava iz već sklopljenih kolektivnih ugovora.

III. S obzirom na sve veću pojavu zapošljavanja radnika u drugoj državi tzv. prekogranično zapošljavanje sindikati će se odmah uključiti i:

  • Izraditi bazu podataka poslodavaca koji zapošljavaju u sustavu prekograničnog zapošljavanja
  • Sklopiti međusobne sporazume o suradnji kojima će precizirati sve mjere kontrole takvog zapošljavanja, ali i sindikalnog djelovanja u takvim uvjetima.

Budući da se svi predloženi Zaključci ne odnose podjednako na sve zemlje-sindikate sudionike 2. Konferencije, svaki sindikat je temeljem njih obvezan vladi i poslodavcima predložiti razrađene zahtjeve ovisno o svojoj ekonomskoj situaciji. Takve zahtjeve potrebno je dostaviti sindikatu metalaca-organizatoru 3. Konferencije u roku od mjesec dana od održavanja ove Konferencije.




Komentari su zatvoreni.