126 godina postojanja Sindikata metalaca i 30 godina Sindikata metalaca Hrvatske- Industrijskog sindikata u Republici Hrvatskoj
Iz knjige stoljeće Sindikata metalaca Hrvatske( 1995, Zagreb; Stjepan Martinović)
Nastanak sindikata
Pojava proletarijata( lat.- klasa najamnih radnika nuždom prisiljenih da prodaju svoju radnu snagu vlasnicima sredstava za proizvodnju) kako u Europi tako i u svijetu, uvjetovana je nastankom kapitalističkog privrednog sustava kojega prati sve veća podjela rada, te pobjeda novčanog gospodarstva nad prirodnim.
Taj sustav rada stvara novu socijalnu klasu- radničku. Iz nje gotovo istovremeno izrasta radnički pokret.
Prvi svibanj- praznik rada
1. Svibnja 1867. godine u Chicagu došlo je do najvećih demonstracija zbog osmosatnog radnog dana. Demonstracije nisu postigle željeni cilj jer su poslodavci jasno izrazili nespremnost za bilo kakvo skraćenje radnog vremena. Prekretnica se dogodila dvije godine kasnije kada su počele demonstracije i ulične borbe u Chicagu i drugim gradovima SAD-a. Prvi svibnja 186. godine i gotovo 400.000 radnika štrajkalo je zahtijevajući osmosatni radni dan. Vrhunac nemira je eksplodirana bomba namijenjena policiji. Eksplozija bombe izaziva opću paljbu na radnike a posljedica je više od 200 poginulih. To je dovelo do vala uhićenja.
Razgovori o skraćivanju radnog vremena vodili su se u Europi 1880 tih godina. Na stogodišnjicu Francuske revolucije 20. srpnja 1889. godine okupljaju se u Parizu predstavnici socijalističkih pokreta iz raznih zemalja, kako bi osnovali radničku socijalističku internacionalu, poznatiju kao Druga Internacionala te usvajaju zaključak:
“ Velike će međunarodne demonstracije biti organizirane određenog dana, tako da će istodobno u svim zemljama i gradovima istoga dana radnici zahtijevati da vlast zakonskim putem skrati radni dan na osmosatni,…“
Počeci hrvatskog sindikalnog pokreta
Radnički i sindikalni pokret na tlu Hrvatske prolazio je kroz sve razvojne faze koje je doživljavao i u mnogim zemljama Zapadne Europe. Hrvatski sindikalni pokret nastaje, a i razvija se, po uzoru na slične pokrete u Austriji, Njemačkoj. U vrijeme započinjanja ilegalnog sindikalnog organiziranja radnika na lokalnoj razini, diljem Hrvatske, u Austriji je bilo oko 300 organizacija sa 60.000 članova, a u Njemačkoj sindikati su brojali više od 250. 000 članova.
U Zagrebu 1870. godine stvoren je prvi hrvatski radnički sindikat- Sindikat tipografskih radnika.
Prvi koraci našeg sindikata
Hrvatska nije imala teške industrije. Metali su se obrađivali u maloj mjeri, pretežno za domaću sitnu proizvodnju. Većinu metalskih radnika sačinjavali su kovači. Iza kovača slijede građevni i umjetnički bravari, pa limari. Ove dvije struke i čine osnovu za razvoj sindikata kovinarskih radnika u Hrvatskoj.
Prema pisanju novina iz listopada 1869. godine, riječki kovači, udruženi sa stolarima i postolarima, stupili su u štrajk i podnijeli svoje zahtjeve o skraćenju radnog vremena.
U Zagrebu, 8. lipnja 1890. godine izbio je štrajk kovača. Kovači su u Obrtničkoj komori predali nacrt svojih skromnih zahtjeva. Pokret za poboljšanje prilika kovačkih radnika počeo je 1. svibnja. Majstori se nisu pridržavali dogovorenog kompromisa, stoga su kovači prestali raditi. Nije došlo do sporazuma.
Nakon neuspjeha štrajka 1890. godine bravarski su pomoćnici grada Zagreba podnijeli 14. svibnja 1893. godine svojim poslodavcima memorandum o smanjenju radnog vremena, 1. svibanj postane priznati blagdan…
Tarifni pokret bravarskih radnika iz 1893. godine postigao je: desetosatni radni rad, jednaku visinu dnevnice, neradni dan 1. svibanj i dr.
Nakon uspješnog okončanja tarifnog pokreta zagrebačkih bravarskih radnika, zagrebački kovinari osjećaju sve veću potrebu izgradnje svoje vlastite sindikalne organizacije a nosioci su bravari. 11. ožujka 1894. godine kovinarski radnici održali javnu skupštinu u restauraciji „Kolo“ u Zagrebu.
Opisani događaji prije 126 godina utemeljio je i budući sindikat hrvatskih metalskih radnika.
U Zagrebu je 20.ožujka 1990. godine održana Peta skupština Sindikata radnika u proizvodni i preradi metala Hrvatske. Nakon godine dana od početka aktivnosti učlanjenja radnika, od tadašnjih 189.000 radnika zaposlenih u metalskoj industriji, u naš se Sindikat učlanilo 110.000 radnika.
Nakon Pete skupštine Sindikata radnika proizvodnje i prerade metala pomno su se pratila događanja unutar samog sindikata.
Putem međunarodne suradnje proučavala su se iskustva drugih te kako su uspostavljeni drugi sindikati u zapadnim europskim državama. Steklo se uvjerenje da se dosadašnja organiziranost sindikata mora promijeniti ako se želi kvalitetno poboljšati rad na ostvarenju interesa članova. Ovo je bio osnovni razlog održavanja Konvencije Sindikata metalaca 7. i 8. lipnja 1993. godine. Na Konvenciji je potvrđena sindikalna reorganizacija Hrvatske, profesionalizacija regionalnih povjerenika, promijenjen je naziv Samostalnog sindikata radnika proizvodnje i prerade metala Hrvatske u Sindikat metalaca Hrvatske.
Prvi kongres Sindikata metalaca Hrvatske održan je 20. svibnja 1994. godine. Glasovanjem je za predsjednika izabran Ivica Jakopčević za mandatno razdoblje 1994.-1998., 1998-2002.
Drugi Kongres Sindikata metalaca Hrvatske održan je 1998. godine na kojem je ponovno izabran Ivica Jakopčević za predsjednika SMH-IS.
Treći Kongres Sindikata metalaca Hrvatske održan je 28.05.2002. godine na kojem je za predsjednika Sindikata metalaca Hrvatske izabran Ivo Marjanović.
Predsjedničku funkciju je obavljao do 8. travnja 2009. godine kada je v.d. predsjednika postao Vedran Dragičević.
Na 5. Kongresu Sindikata metalaca Hrvatske 17. i 18. lipnja 2010. godine mijenja se naziv Sindikata u Sindikat metalaca Hrvatske- Industrijski sindikat.
Peti Kongres Sindikata metalaca Hrvatske održan je 17. i 18. lipnja 2010. godine te je za predsjednika izabran Vedran Dragičević
Vedran Dragičević je predsjedničku funkciju vršio dva mandata: 2010.-2014., 2014-2018.
Sedmi Kongres Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata održan je 28. i 29.6. 2018 te glasanjem predsjedničku funkciju dobiva Siniša Kosić.
Od 1993. do današnjeg dana dogodile su se promjene u broju regionalnih povjereništava, tako da je od početnih devet (1993.) zbog smanjenja članstva po županijama danas sedam regionalnih povjereništava:
Regija I( Grad Zagreb i Zagrebačka Županija)- regionalna povjerenica Ljubica Horvat
Regija II( Krapinsko zagorska županija, Varaždinska županija, Međimurska županija, Koprivničko- križevačka županija, Bjelovarsko- bilogorska županija)- regionalni povjerenik v.d. Mario Vidiček
Regija III ( Sisačko moslavačka županija, Karlovačka županija)- Dragutin Vuljanić
Regija IV( Primorsko goranska županija)- Damir Bačinović
Regija V ( Virovitičko posavska županija, Požeško slavonska županija, Brodsko posavska županija, Osječko baranjska županija, Vukovarsko srijemska županija)- Antun Štivić
Regija VI( Ličko senjska županija, Zadarska županija, Šibensko kninska županija, Splitsko dalmatinska županija, Dubrovačko neretvanska županija)- Joško Franić
Regija VII( Istarska županija)- Đino Šverko
