Zagreb, 23. travnja 2019. – U sklopu obilježavanja Međunarodnog praznika rada, 1. maja, SSSH je organizirao „Praznik rada u Tvornici“.
Bila je to prilika da se okupljeni podsjete na povijest i značenje Praznika rada, odaju počast svim žrtvama radničke borbe za dostojanstvene radne i životne uvjete, a s obzirom na aktualne aktivnosti vezane uz prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o promjenama uvjeta za mirovine, ovogodišnje obilježavanje Praznika rada posvećeno je radnicima u Hrvatskoj koje se tjera raditi duže od 65 godina.
Naime, prema trenutnom zakonu, svi rođeni 1963. i kasnije morat će raditi dulje od 65. godine, a svi rođeni nakon 1966. i kasnije, morat će raditi do 67. godine starosti…Osim ako ranije ne uspiju skupiti 41 godinu staža, no to će biti sve teže.
Ljudi rade u lošim radnim uvjetima, imaju prekide radnih odnosa, prekarni, nesigurni oblici rada cvatu, prisutno je i stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnih odnosa… no vladajući nikako da to percipiriraju i priznaju.
Dočarala je to vrlo slikovito predstavnica Sekcije mladih SSSH Ana Šer, zaposlena u osječkoj Saponiji:
– Smatram svoju firmu jako dobrom, plaća je redovita. Radim za strojem, naravno potrebna mi je koncentracija i timski rad. Ovisimo jedni o drugima. Često se zna dogoditi da je potreban i fizički rad. Sad mi i nije toliki problem no hoću li to moći za 15, 20 godina? Iskreno, nisam sigurna da ću tamo uz takav rad koliko god moja volja bila jaka dočekati punu mirovinu. Gledajući svoje starije kolegice, na licima im vidite tu premorenost i zasićenost poslom. Rad ih je iscrpio. Samo da vam kažem, imaju još par godina do uvjeta za prijevremenu mirovinu. Isto tako, nekolicina radnica je otišla s prvim uvjetom u prijevremenu mirovinu. Ne zato što žele, već ne mogu! Postalo im je sve teže, obavljanje osnovnih poslova, saginjanje, ma samo kretanje im je otežano. Nažalost, ne postoji lakše radno mjesto, a moje kolegice, vjeruj te mi, dale su svoj maksimum. Stoga u obranu starijih i mlađih kolega, nebitno je radno mjesto i posao. Voljela bih kada bi Vlada RH shvatila ovu priču. Nije da mi ne želimo raditi, nego smo došli do svog maksimuma, zaista smo dali sve od sebe, nemojte penalizirati i nemojte produžavati radni vijek. Ja želim dostojanstvenu starost!
U našemu društvu žene su od samoga starta u nepovoljnijem položaju od žena. Zapošljavaju se u sektorima u kojima su male plaće, manje su plaćene za iste poslove od svojih kolega. Posljedično imaju i manje mirovine, a često odlaze u prijevremenu mirovinu zato što moraju skrbiti o drugima.
– Činjenica je da mirovinska reforma ove vlade i aktualnog ministra udara ponovno na žene i stavlja ih u još gori položaj nego to jesu sada, nego su to bile ranije. Pomicanje dobne granice za mirovinu, direktan je udar na žene, jer žena ne radi samo na radnom mjestu, žena radi i kod kuće, a u posljednje vrijeme sve više i više preuzima ulogu hraniteljice u obitelji. Njena dvostruka uloga, ostavlja veći trag i na njeno zdravlje i na kvalitetu življenja. Nismo protiv toga da žene i muškarci, kojima to zdravstveno stanje dopušta, rade i do sto godina, ako treba, ali neka nam ministar Pavić odgovori kako će to žene na teškim poslovima dočekati njegov prag za pokretanje mirovine? Odnosno kako će žene koje rade po tri, četiri, ili pet mjeseci sezonskih poslova, sakupiti dovoljan broj radnog staža za pokretanje mirovine? – poručila je, među ostalim, u poslanome pismu predsjednica Ženske sekcije SSSH Emina Ibrahimi.
Poruku predstavnicima vlasti koji donose zakone za sebe, a ne za hrvatske građane, uputio je i predsjednik SSSH Mladen Novosel rekavši kako je vrijeme da počnu slušati svoje građane. Pozvao je na aktivaciju, senzibiliziranje s ljudima oko sebe, zajedništvo, jer mirovinska reforma se tiče svih građana Hrvatske, a aktualna akcija je akcija svih nas.
Zakon o mirovinskom osiguranju mijenjao se od 1998. godine čak 26 puta, što samo po sebi govori da hrvatske vlade mirovinskom sustavu pristupaju površno i necjelovito.
Mirovinske reforme su političke odluke. Dostojanstvena mirovina za prihvatljive godine većine građana je moguća, jer novca ima. Pitanje je samo distribucije nacionalnoga bogatstva.
Iskustvo je pokazalo da su hrvatske vlade dosadašnje reforme provodile na teret građana, običnih ljudi s najmanjim primanjima, i njihova životnog standarda. Posljednje izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, dugoročno gledano, također će oštetiti većinu građana ove države. Rezultat će biti rast nezaposlenosti i manje mirovine.
Kao što smo čuli, rješenje je na tržištu rada. Potrebno je povećati zaposlenost, povećati plaće radnika na svim razinama, povećati kontrolu rada na crno, ali i napraviti reviziju i reda u mirovinskom sustavu, za što se, očito, nema volje, a ni petlje.
* * *
Tom su prilikom dodijeljena godišnja nagrada Srce sindikalne solidarnosti, te nagrade najboljim radovima prispjelim na natječaj SSSH i Sekcije mladih za izradu video-spota pod nazivom „67 je previše. Potpiši za referendum, promijenimo uvjete za mirovinu!“
* * *
Ove godine nismo zvali goste, jer smo se dosta naslušali priča o ministrovoj baki, priče o neodrživosti mirovinskog fonda, potrebi zaduživanja naše djece i unuka … O stvarnome životu govorili su naši povjerenici, članovi, aktivisti…
izvor: sssh.hr
