U Beogradu je u organizaciji i pod pokroviteljstvom Friedrich Ebert Stiftung-a od 7-9. 05. 2014.g. održana Regionalna konferencija pod nazivom Osnaživanje sindikata u doba krize – izazovi u jugoistočnoj Europi na kojoj su bili predstavnici granskih sindikata iz mreže partnera Jugo-Istočne Europe. Iz Hrvarske su bili prisutni Vedran Dragičević, predsjednik SMH-IS-a, Ljubomira Lončar, STUH-a, Zlatica Štulić, predsjednica STH-a i Ivan Kovačević, predsjednik SGH-a.
Na Konferenciji se raspravljalo o velikom broju pitanja od kojih navodimo nekoliko:
– Kakav je utjecaj na zakonodavstvo i nacionalne politike ?, 
– Sindikat kao socijalni partner, kako se percipira solidarnost u pokretu ?,
– Postoji li zajedničko djelovanje sindikata s udrugama civilnog društva u razvoju demokracije i socijalnog društva ?,
– Kako zamišljate okrupnjavanje/ujedinjavanje sindikata?,
– Postoji li otpor u pomlađivanju sindikata (percepcija i imidž sindikata).
Navodimo neke nalaz i preporuke radne grupe II koja se bavila temom reformiranje sindikata
Konstatirano je da je utjecaj sindikata nedovoljan te se preporuča intenzivirati aktivnosti na tom planu, podržavati lobiranje kod politički utjecajnih stranaka kada je to u interesu radnika i članova sindikata.
Solidarnosti među sindikatima na nacionalnoj razini postoji ali je niska i nedovoljna, pa je konstatirano da nema moćnih sindikata bez solidarnosti. Preporuča se aktivnije i konkretnije poduzimati i razvijati aktivnosti na izgradnji sindikata kao relevantnog socijalnog partnera.
Zajedničko djelovanje sindikata ne postoji u dovoljnoj mjeri. Razlog tome su različiti interesi koje zastupaju udruge civilnog društva koje 
zastupaju u načelu svoje parcijalne interese dok sindikat zastupa opći interes.
Istaknuta je apsolutna podrška potrebi ujedinjavanja sindikata bilo na razini grane/djelatnosti bilo na razini centrala/središnjica u svim zemljama regije. Preporuka je da je potreban svakodnevni i kontinuirani rad na ujedinjavanju sindikata, pokretati procese i motivirati sve za to posebnim kampanjama. Izvršiti modernizaciju sindikata, povezati se nacionalno i regionalno jer, bez udruživanja nema budućnosti sindikata.
Rad s mladima je nedovoljan. Mladi članovi i aktivisti su potrebni i oni su garancija budućnosti sindikata. Mladi sindikalisti pristupati mladima „face to face“ metodom jer pokazuje bolje rezultate. Povezati se s obrazovnim sustavom u državi kako bi se sindikat i informacija o sindikatu prezentirala kroz srednje škole i fakultete, prije ulaska mladog čovjeka na tržište rada. Kroz kolektivne ugovore zaštiti mlade na način da im se omogući plaćeno odsustvo s rada radi sudjelovanja u aktivnostima sindikata. Povezati ih kroz društvene mreže (facebook i dr.), baviti se njihovim specifičnim problemima(većina radi u prekarnim oblicima rada- nema zaštite). Angažirati ih u tijelima sindikata (postoje već pozitivni primjeri Srbije i Hrvatske).
