Cjeloviti tekst na engleskom jeziku https://survey08.ituc-csi.org/survey.php?IDContinent=0&Lang=EN
Godišnji pregled ITUC-a:
Bruxelles, 20. studenoga 2008. godine (ITUC Press): Ovogodišnje izdanje ITUC-ovog Godišnjeg pregleda kršenja sindikalnih prava otkriva užasne slučajeve hapšenja sindikalista, anti-sindikalnog zakonodavstva, zastrašivanja i nasilja prema predstavnicima radnika u 2007. godini. Sveukupno je diljem svijeta u 2007. godini zabilježen 91 slučaj ubojstava sindikalista dok su branili radničkih prava, a Kolumbija, u kojoj je 39 sindikalista izgubilo svoje živote, prednjači u kršenju sindikalnih prava. Drugi po redu najgori slučaj je Gvineja, gdje je režim predsjednika Lansana Contea izravno odgovoran za ubijanje 30 sindikalista tijekom brutalnih represija javnih demonstracija u organizaciji sindikata protiv korupcije i kršenja temeljnih prava. Pregled također bilježi šokantan porast nasilja u Gvatemali, gdje su sindikalisti često na meti, četvero ih je ubijeno, a klima prijetnji i zlostavljanja se sve više pogoršava.
Pregled kršenja radničkih prava u 138 država pokazuje mnoge šokantne trendove, uključujući tajne dogovore među nekim vladama i poslodavcima u cilju lišavanja radnika njihovih legitimnih prava na sindikalno organiziranje i zastupanje. Ozbiljno i sustavno zlostavljanje i zastrašivanje je zabilježeno u 63 države. U 2007. godini su 73 sindikalista poslana u zatvor, od toga 40 samo u Iranu gdje je nastavljeno sustavno sprječavanje sindikalnog organiziranja radnika u transportu, obrazovanju i ostalim sektorima. U Maroku je uhapšeno 14 sindikalista, a u Burmi 7, gdje je hunta napadala sindikalne aktiviste u sklopu njihovih brutalnih akcija protiv bilo kakvih pokušaja promoviranja demokracije i ljudskih prava.
„Represija legitimnih sindikalnih aktivnosti, zajamčenih konvencijama MOR-a, se nesmanjenim intenzitetom nastavlja na svim kontinentima. Ubojstva, nasilja i mučenja, uz zlostavljanja, otpuštanja i hapšenja, su sredstva kojima se sprječavalo sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje za dostojanstvene plaće i uvjete rada. Neke vlade su prespremno otvoreno ili tajno podupirale beskrupulozne poslodavce koji su kršili temeljna prava svojih zaposlenika“, rekao je glavni tajnik ITUC-a Guy Ryder. „Vlade nisu učinile dovoljno kako bi zaštitile radnička prava, bilo u svojim državama ili u svojim međunarodnim diplomatskim, gospodarskim i trgovinskim odnosima“, dodao je Ryder.
Nove pravne i administrativne mjere u cilju ograničavanja sindikalnih aktivnosti, a koje krše konvencije Međunarodne konvencije rada, su uvedene u 15 država, uglavnom u Aziji ali također i u Čadu, Gani, Madagaskaru, Mauricijusu, Tanzaniji i Gruziji, gdje je oko 20.000 radnika otpušteno od strane anti-sindikalno nastrojenih poslodavaca koji su profitirali zbog novih zakona o radu koji radnike lišava i najosnovnije zaštite. Bjelorusija, „posljednji diktatorski režim u Europi“, je zadržala svoj imidž ozbiljnog i trajnog kršenja sindikalnih prava.
U Africi su poslodavci u nekoliko država koristili manjkavo radno zakonodavstvo kako bi potakli razdvajanje sindikata i stvorili grupe kontrolirane od strane poslodavaca koji bi trebali zamijeniti legitimno zastupanje radnika. Izravno neprijateljstvo prema sindikalnom organiziranju je ponovno zabilježeno u Zimbabveu i Svazilandu te u brojnim državama gdje su u projektima koje vode i financiraju Kinezi zabilježeni loši uvjeti rada i izrabljivanje radne snage. Osim u Gvineji, Pregled bilježi ubojstva sindikalista u Etiopiji, Mozambiku i Zimbabveu.
Ograničenja legitimnih sindikalnih aktivnosti su se nastavila u nekoliko industrijaliziranih država također, gdje su posebice radnici u javnom sektoru bili lišeni svojih sindikalnih prava. Sudske presude u slučajevima Viking i Laval u Europskoj uniji također predstavljaju prijetnju prethodno postignute razine prava, a vlade Busha i Howarda u SAD-u i Australiji su pojačale svoje neprijateljstvo prema sindikalnom organiziranju. Kao pozitivni primjer: glasači u Australiji su svrgnuli Howardovu vladu u studenom 2007. godine odbijajući njegove poznate zakone o „izborima radnog mjesta“ koje je posebno isticao u predizbornoj kampanji.
Radnici migranti u svim regijama su bili izloženi izrabljivanju i zlostavljanju te im se često uskraćivalo pravo na sindikalno članstvo i zastupanje. Mnogi najgori slučajevi su zabilježeni u Srednjem istoku, a nekoliko radnika u sektoru graditeljstva je umrlo zbog užasnih uvjeta života i rada, naročito u Kataru.
Zabilježena su i kršenja radničkih prava u izvozno-proizvodnim zonama Srednjeg istoka, kao i u drugim izvozno-proizvodnim zonama, te je u središte pozornosti ponovno stavljeno izrabljivanje radnika migranata. U Saudijskoj Arabiji, gdje vlasti strogo kontroliraju bilo kakvi oblik organiziranja radnika, poslodavci su pretukli četiri radnice iz Indonezije, od kojih su dvije umrle, a policija je nasilno izvukla ostale dvije iz bolnice. Dvojica sindikalista, od kojih je jedan otet i mučen, su ubijena zbog svoje sindikalne aktivnosti u Iraku.
Radnici migranti također pate u Aziji, gdje vlada guši sindikat radnika migranata u Južnoj Koreji i odbija pravo na organiziranje radnicima migrantima u Bruneiu, Tajlandu i Singapuru. Sindikalna aktivnost je znatno ograničena pod vojnim režimom u Pakistanu, te u potpunosti zabranjena u Bangladešu. Kina se ponovno veoma istakla u Pregledu zbog raširenih kršenja sindikalnih prava, a diktatorski režim u Sjevernoj Koreji je također zadržao zabranu legitimnog sindikalnog organiziranja. Ubojstva sindikalista su ponovno zabilježena u Kambodži i na Filipinima.
Latinska Amerika je i u 2007. godini ostala najopasniji kontinent za sindikalnu aktivnost zbog ubojstava, otimanja, prijetnji smrću i napada u brojnim državama. U Kambodži je, u usporedbi sa prethodnom godinom, primijećeno određeno smanjenje broja ubojstava i mnogi pokušaji ubojstava nisu uspjeli, ali je povećan broj nasilnih otimanja, proizvoljnih uhićenja, ilegalnih racija i prijetnji, posebice u poljoprivredi, zdravstvu i obrazovanju. Uz Gvatemalu, ubojstva su zabilježena i u Argentini, Brazilu, Čileu, El Salvadoru, Meksiku , Panami i Peruu.
Godišnji pregled također dokumentira niz šokantnih trendova koji su postali očiti u 2007. godini te se nastavljaju i u ovoj godini. Mnoge vlade su koristile preširoke definicije „osnovnih usluga“ kako bi uskraćivale prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje, posebice radnicima u javnom sektoru. Represiji radničkih prava se znatno povećala u sektoru medija, budući da su se novinari suočavali sa većim razinama neprijateljstva od strane vlada koje su tako željele izbjeći javnu kontrolu. Jedan od alarmantnijih razvoja, o kojem se izvještava u čitavom Pregledu, se tiče sve češćih pojava, od strane nacionalnih i multinacionalnih poslodavaca, često potpomognutih zakonskim odredbama, da se stalna radna mjesta zamjenjuju atipičnim oblicima zapošljavanja, što tjera ljude u privremeno, povremeno i honorarno zapošljavanje, smanjujući tako njihove plaće, sigurnost radnog mjesta te ih izlažući nepravednom i neopravdanom tretmanu, uključujući i riziku od gubitka sredstava za život bez prethodne najave i kompenzacije. Mnoga poduzeća su krenula u tom smjeru te su radnike na neodređeno vrijeme počela zamjenjivati „honorarnim radnicima“, izbjegavajući tako obveze koje bi inače morali ispunjavati.
„Pojavljuju se globalni obrasci ponašanja poput povremenog zapošljavanja (engl. casualisation) i ugovaranja usluga (engl. contracting-out), što predstavlja veliku prijetnju radnicima diljem svijeta. Kako se globalna gospodarska situacija pogoršava, može se očekivati da će se ta prijetnja još više širiti pa vlade moraju djelovati odgovornije kako bi osigurale sigurna, dostojanstvena radna mjesta u vrijeme kada to radnici i revitalizacija svjetskog gospodarstva najviše trebaju“, rekao je Ryder.
Jača anti-sindikalna klima u Europi
Bruxelles, 20. studenoga 2008. godine: Iako Europa ostaje model socijalne politike, dio Godišnjeg pregleda kršenja sindikalnih prava kojeg danas izdaje ITUC, a koji se odnosi na Europu, pokazuje da događaji u 2007. godini znače da sindikalna prava nipošto nisu zajamčena u Europi. To je slučaj i u tradicionalnim uporištima sindikalizma na zapadu kao i u tranzicijskim gospodarstvima na istoku Europe.
U Gruziji, državi koju je nedavno pogodio rat, novi zakon o radu uveden 2007. godine dopušta otpuštanje radnika i bez valjanog razloga. Zbog usvajanja tog zakona gruzijska konfederacija sindikata je izgubila oko 20.000 članova koji su otpušteni ili prisiljeni dati otkaz zbog anti-sindikalno nastrojenih poslodavaca. Iako je zakon o radu osporavan, sud je donio odluku da je pravo poslodavaca da otpuste bilo kojeg radnika bezuvjetno.
ITUC-ov godišnji pregled ističe da je pravo na štrajk narušeno u mnogim državama članicama Europske unije. Dvije presude Europskog suda pravde u slučajevima Laval i Viking su veoma jasno pokazale da, kada su interesi radnika i trgovine u konfliktu, tumačenje zakona rijetko ide u prilog zaštiti radničkih i sindikalnih prava. U Francuskoj, „državi ljudskih prava“, vlada Nicolasa Sarkozya je uvela zakon koji ozbiljno ograničava pravo na štrajk u sektoru javnog prijevoza. Sličan trend je zabilježen i u Belgiji, gdje je grupa ljudi pokrenula sudski postupak radi dobivanja odštete od radnika koji su sudjelovali u štrajku. Nadalje, opće zabrane štrajkanja u javnim uslugama u mnogim državama poput Estonije i Bugarske su ostale na snazi unatoč jakoj kritici od strane Međunarodne organizacije rada i Vijeća Europe.
Lukashenkov režim, dobro izvježban u kršenjima demokratskih sloboda, sada plaća za svoje postupke. Nakon trajnog nepoštivanja sindikalnih prava, Europska unija je odlučila povući trgovinske povlastice za Bjelorusiju prema Općem sustavu povlastica (GSP), što je prouzrokovalo gubitak od oko 400 milijuna eura u prihodu od izvoza. Iako je nakon te odluke bilo nekih pozitivnih razvoja, anti-sindikalno zakonodavstvo ostaje snažno, a sindikalne aktivnosti kontrolira vlada. Nije neobično da policija provodi raciju na glavne urede bjeloruskog Kongresa demokratskih sindikata. Prema ITUC-ovom Pregledu, anti-demokratske prakse u Bjelorusiji su preuzele i susjedne države. U Ruskoj Federaciji se državne agencije često upliću u poslove iz djelokruga sindikata, posebice pri organiziranju štrajkova. U Kirgistanu su se državni dužnosnici pokušali uplitati u sindikalne izbore.
Anti-sindikalni trendovi su ojačali u mnogim europskim državama. To se pogotovo odnosi na Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je studija koju su proveli sindikat TUC i Personnel Today pokazala da sindikalne aktivnosti mogu ozbiljno ugroziti šanse za napredovanje u karijeri. Diljem kontinenta je bilo stavljanja na crne liste, otpuštanja, degradiranja, psiholoških pritisaka i anti-sindikalnih kampanja, posebice u Turskoj, Bosni i Hercegovini i Bugarskoj, gdje je bilo i fizičkih prijetnji.
Ponašanje multinacionalnih poduzeća iz zapadne Europe ne zadovoljava ni izdaleka. Često pokazuju anti-sindikalne stavove u istočnoj Europi, a podružnica poduzeća „Reemtsma“ u Kirgistanu je istaknuti primjer. Pozitivni znakovi, međutim, dolaze iz Mađarske gdje su dobri industrijski odnosi praktički postali preduvjet za uspjeh u javnim natječajima. Poduzeće „Hankook Tyre“ je to naučilo na težak način budući da mu je država ukinula potporu zbog anti-sindikalnih praksi poduzeća.
„Kada se narušavaju sindikalna prava dolazi do domino efekta“, upozorava Guy Ryder, glavni tajnik ITUC-a. „Kao rezultat dolazi i do kršenja ostalih temeljnih prava“. U Gruziji su sindikalisti otpušteni nakon što su prosvjedovali protiv diskriminacije, dok je u Albaniji ista sudbina zadesila sindikalne aktiviste koji su javno govorili o korištenju dječjeg rada. „Nadalje, tendencija mnogih poslodavaca i vlada u srednjoj i istočnoj Europi da spriječe rast slobodnih sindikata se sve više primjećuje i u zapadnoj Europi“, dodao je Guy Ryder.
Radnici migranti u Europi su veoma izloženi diskriminaciji. Nekoliko država srednje i istočne Europe su popunile radna mjesta, koja su napustili kvalificirani i nekvalificirani radnici i otišli u potragu za boljim plaćama, sa uvezenom radnom snagom iz zemalja s još nižim plaćama, uključujući Kinu, Ukrajinu i Bjelorusiju. Često i žrtve trgovanja ljudima, ti su radnici izrazito izrabljivani i lišeni svojih sindikalnih prava. Španjolska je međutim poslala neke pozitivne signale kada je ustavni sud donio odluku da neregistrirani radnici migranti imaju pravo na sindikalno organiziranje, kao i svi drugi radnici.
