U početku smo bili skeptični, s obzirom na sva iskustva privatizacije u hrvatskoj brodogradnji. No, shvatili smo da je organiziranje radničkog dioničarstva jedini način da se zaštitimo od špekulanata koji bi Uljanik prenamijenili ili ugasili proizvodnju. Imali smo negativna iskustva s pojedinim društvima koja su se izdvojila u prvoj privatizaciji. Htjelo se sačuvati core business, a da se ostalo privatizira. Sada u prosjeku, radnici plaćaju 291 kunu mjesečno na šest godina.
više na: danas.net.hr
Šverko
Nema recepta po meni koji model primjeniti u radničkom dioničarstvu.Motivi i pozicija svakog od nabrojanih društava su različiti.Čuo sam se sa kolegama iz RIZ – a i mislim da u SMH IS kao i SSSH ima puno pametnih stručnjaka koji radničke predstavnike mogu posavjetovati ,a krajnja odluka hoće li ili neće netko biti suvlasnik uvjek je na pojedincu.Biti će potrebno puno sreće ,rada i znanja svima koji se u Hrvatskim okolnostima upuštaju u dioničarstvo,a neki nažalost žele li se spasiti nemaju baš ni izbora….
Safet
koji model primijeniti radničkog dioničarstva i dali itko u Hrvatskoj zna kako bi to bilo najbolje za RIZ ili za Uljanik ali i za Gredelj !