Izvješće s 5. Konferencije o kolektivnom pregovaranju EMF-a

5. Konferencija o kolektivnom pregovaranju EMF-a (Eucoba) održana je u Rimu – Italija od 11. do 12. listopada 2005.g.

 

Na Konferenciji su sudjelovali predstavnici sindikata iz 23 zemlje, a sindikati su članice EMF-a. Iz 23 zemlje bilo je ukupno 200-tinjak sudionika. Konferencija je radila pod motom: “Zajednički zahtjevi za zajedničku budućnost.”

Nakon uvodnih pozdravnih govora dobrodošlice sudionicima Konferencija je radila po slijedećim točkama dnevnog reda:

1. Perspektive za europsko kolektivno pregovaranje s osvrtom na sadašnje stanje u kolektivnom pregovaranju
2. Usvajanje Rezolucije o nesigurnom zapošljavanju
3. Individualno pravo na obrazovanje treba jamčiti kolektivnim ugovorima na svim razinama pregovora.

O perspektivama i stanju prava radnika u kolektivnim ugovorima u Europskim zemljama članicama EMF-a uvodno su govorili Peter Scherer , glavni tajnik EMF-a, Antonio Regazzi, glavni tajnik UILM-a, te Manfred Anderle, GMT, predsjednik  EMF –ove odabrane radne grupe za kolektivne pregovore.

Za uvodno obrazloženje korišten je i obiman materijal koji sadrži iscrpne odgovore na postavljenja pitanja u svezi sklopljenih kolektivnih ugovora u razdoblju od lipnja 2004. do lipnja 2005. godine. Popunjeni upitnik dostavio je i SMH, ali i svi sindikati članice EMF-a iz svih drugih država.

Uvodno i u raspravi je naglašeno:

1. potreba usklađivanja i jednoobraznosti podataka o kolektivnim ugovorima na razini EMF-a,
2. potreba mreže korespondencije među članicama,
3. smanjenje prava u kolektivnim ugovorima,
4. smanjenje “pokrivenosti” sklopljenim kolektivnim ugovorima,
5. brži rast produktivnosti rada od rasta plaća, što povećava socijalni dumping,
6. odbijanje poslodavaca za pregovore na granskoj razini i na razini djelatnosti i zahtjevi poslodavaca za pregovorima na razini poduzeća ili pojedinaca, što je posebno značajno u uvjetima sve većeg broja sklopljenih kolektivnih ugovora na određeno vrijeme.
7. potreba boljeg reguliranja prava radnika kad rade u drugim državama ( u detašmanu), budući tada radnici imaju niža prava od onih po kolektivnom ugovoru u matičnoj zemlji. Stoga je predloženo u raspravi da se na članskoj  iskaznici označi i pripadnost EMF-u.

Uvodno, prije usvajanja Rezolucije o nesigurnom zapošljavanju, a o fleksibilizaciji ugovora o radu govorio je Peter Scherer, uvodno stručno obrazloženje u svezi kretanja i tendencija na tržištu rada podnio je profesor Jeremy Waddington sa Sveučilišta UMIST  iz Engleske, te Gianni Rinaldini glavni tajnik FIOM-CGIL. Sadržaj Rezolucije prezentirao je Bart Samyn , zamjenik glavnog tajnika EMF-a, a amandmane je obrazložila Anna-Lena Borgo Etaat, iz Ureda EMF-a.

Uvodno je naglašeno slijedeće:

1. Zapošljavanje je usmjereno od industrije ka uslugama. Po sadašnjim podacima svega 19,4% je zaposleno u proizvodnji, dok je 67,9% zaposleno u uslugama. Smanjenje broja zaposlenih u proizvodnji iznosi na godišnjoj razini više od 20%. Uočena je tendencija stvaranja dviju osnovnih vrsta glavnih zanimanja:
   1. Kvalificiranih radnika- grupa je nastala temeljem tzv. Lisabonske strategije, s niskim plaćama i često zaposlenih na ograničeni rok,
   2. Osposobljenih radnika s visokom stručnom spremom, visokim plaćama i sa sklopljenim ugovorima o radu na neodređeno vrijeme.

Uočena je tendencija većeg, tj. brojnijeg zapošljavanja žena u odnosu na muškarce, te zapošljavanje mladih u pravilu na ugovor o radu na određeno vrijeme.

2. Posljedice navedenih tendencija su smanjenje broja članova u svim sindikatima –članicama EMF-a osim talijanskih sindikata. S obzirom na navedenu činjenicu, te na uočene tendencije potrebno bi bilo:
1. Promijeniti način rada u sindikatima-članicama tako da se pronalaze i novi oblici rada za ciljane skupine i to za mlade i žene, visoko obrazovane i neobrazovane radnike, kao i sve druge skupine koje su u pojedinoj zemlji uočene kao nove u svijetu rada. Preporuča se rad u sekcijama kako bi se s ciljanim skupinama neposredno radilo i uvažavale njihove potrebe i prijedlozi.
2. U svezi pojave novih skupina zaposlenih u svijetu rada potrebno je mijenjati i način rada s članstvom kao na pr. neposredno komuniciranje najvišeg sindikalnog vodstva s članstvom, dostavljati redovito i u većem broju primjeraka sindikalne novine i obavijesti, neposredno izvještavanje članstva o pojedinačnim aktivnostima na radnicima razumljiv način i sl. Dakle, potrebno je redefinirati nastup prema članstvu.
3. Povezivanje pojedinih sindikata u zemlji radi jačanja sindikalne scene u zemlji i na razini EMF-a.(Napomenuto je da su članovi EMF-a i do sada bile i jesu druge struke kao na primjer radnici zaposleni u  drvnoj industriji). Međusindikalna konkurencija nije dobro došla i dovodi u konačnosti do pada standarda radnika.

Nakon uvodnih obrazloženja, te nakon obrazloženja za prihvaćanje i neprihvaćanje amandmana na Rezoluciju usvojena je jednoglasno od strane svih sudionika “Rezolucija EMF-a o nesigurnom zaposlenju – Promicanje dostojanstvenog rada”.

Kad Izvršni odbor EMF-a u drugoj polovini studenog usvoji rezoluciju po istoj će se postupati u svim članicama EMF-a. Rezoluciju prilažem na daljnje korištenje.

Uvodna obrazloženja za točku dnevnog rada u svezi s pravom na individualno obrazovanje svakog radnika podnijeli su Manfred Anderle- GMT, predsjednik  EMF –ove odabrane radne grupe za kolektivne pregovore, koji je posebno naglasio potrebu ugovaranja kolektivnim ugovorima prava na individualno osposobljavanje i obrazovanje, profesor Brain Bercusson sa King¨s koleđa londonskog fakulteta, koji je govorio o potrebi revizije Lisabonske strategije u dijelu uvođenja posebnih odredbi za obrazovanje, Piergiorgio Caproioli-glavni tajnik FIM-CISL također je govorio o potrebi revizije Lisabonske strategije sa stajališta i viđenja sindikata, dok je Bart Samyn, zamjenik glavnog tajnika EMF-a prikazao zajedničke zahtjeve EMF-a i podršku kampanji. U raspravi i podršci kao koreferenti sudjelovali su predsjednici i dopredsjednici odabranih sindikata članica EMF-a. Nakon obimne rasprave usvojen je tekst koji prilažem, a iz kojeg slijede i obveze za SMH. U SMH postoji CD s dokumentima i logom koji je obvezno koristiti pri realizaciji dogovorenog nakon prihvaćanja istog na sjednici Izvršnog odbora EMF-a koja će biti održana u drugoj polovici studenog 2005. godine.

Izvješće sastavila, Vesna Mlinarić

 

EUROPSKA FEDERACIJA METALACA

Na 5. Konferenciji EMF-a o kolektivnom pregovaranju pod nazivom „Zajednički zahtjev za zajedničku budućnost“, održanoj 11. i 12. listopada 2005. godine u Rimu,

Jednoglasno je usvojena, te upućena na odobrenje Izvršnom odboru EMF-a, sljedeća:

REZOLUCIJA EMF-a O NESIGURNOM ZAPOSLENJU
PROMICANJE DOSTOJANSTVENOG RADA

EMF je zabrinut zbog dramatičnih mijena sastava tržišta rada unutar Europske unije. Ne samo da je u mnogim državama članicama EU prisutna stalna visoka stopa nezaposlenosti, već se također bilježi i erozija onih oblika zapošljavanja koji su klasificirani kao ‘pravilni’, ‘standardni’ ili ‘tipični’ oblici,  što bez sumnje ugrožava i otežava mogućnost radnika da dobiju dostojanstveno zaposlenje.

Dobar dio sadašnjeg teškog stanja izravan je rezultat praksi poduzeća da stvaraju podjele radne snage kako bi stvorile veću fleksibilnost. Mnogi poslodavci su usvojili agresivne strategije, koje imaju za cilj outsourcing non-core elemenata poslovanja kao što su održavanje, čišćenje, uredski poslovi ili računalno programiranje, te u sve većem omjeru aktivnosti istraživanja i razvoja, u poduzeća specijalizirana za pružanje takvih usluga. Istodobno, te su strategije sve više popraćene masovnim korištenjem različitih oblika nesigurnih ugovora o radu i agencija za povremeno i privremeno zapošljavanje, koje često mogu osigurati jeftinu radnu snagu na ad hoc osnovi.

U proteklih nekoliko godina, sindikati diljem Europe neprekidno su suočeni s pokušajima poslodavaca da umanje radnička prava, kako bi postigli veću fleksibilnost, a što rezultira dodatno dereguliranim, ranjivim i nestabilnim tržištem rada na kojem se rađaju nejednakosti. Vlade i poslodavci tvrde da je fleksibilnost prilika za zapošljavanje. Prečesto ona rezultira nesigurnim zaposlenjem.

U određenim okolnostima, udružene organizacije EMF-a pregovaraju i pregovarat će o fleksibilnim oblicima organizacije rada. Međutim, EMF odbacuje nesigurne oblike zaposlenja i sve oblike rada koji su jednostrano nametnuti radnicima te koji ne jamče dostojanstvenu plaću i uvjete zaposlenja. EMF jasno odbacuje trenutni trend otvaranja radnih mjesta:

– s malom ili nikakvom sigurnosti posla

– s niskim i nesigurnim plaćama

– bez socijalne zaštite (vezano uz plaćanje mirovina, zdravstvenog osiguranja, naknada za nezaposlenost)

– bez zaštite od otkaza

– bez strukovnog osposobljavanja

– s malom ili nikakvom zaštitom na radu

– bez sindikalnog predstavnika.

Nepovoljna posljedica za EMF i njegove članice jest da nesigurni oblici zaposlenja te dodjeljivanje zadataka u podnajam često vrlo negativno utječu na kolektivno pregovaranje, socijalnu demokraciju i europski socijalni model slabeći na taj način sindikate.

EMF vjeruje da je europski socijalni model sastavni dio europskog gospodarskog modela, koji promiče otvaranje dostojanstvenih radnih mjesta te stoga mora biti zaštićen. Nadalje, uvođenje minimalnih pravila i standarda o zapošljavanju, koji štite sve radnike, mora biti uvedeno kako bi se zaustavila „silazna putanja“ te kako bi se zajamčilo ostvarivanje ciljeva Lisabonske strategije: „postati najkonkurentnije i dinamično gospodarstvo u svijetu temeljeno na znanju, koje je u mogućnosti održati gospodarski rast s više kvalitetnijih poslova i većom socijalnom kohezijom.“

Temeljna bit EMF-ovog koncepta dostojanstvenog rada jest ideja osnovne sigurnosti za sve:

• u društvu
• na radnom mjestu
• za pojedinog radnika.

EMF stoga ne odstupa od proaktivne strategije s ciljem:

– stvaranja novih mogućnosti zapošljavanja,
– promoviranja rada koji jamči socijalnu zaštitu (bolest, umirovljenje i nezaposlenost) i prihvatljive prihode kako bi se zadovoljile potrebe pojedinca,
-osiguravanja sigurnosti na radnom mjestu i dobrih uvjeta rada,
– pružanja mogućnosti za osobni razvoj i socijalnu integraciju, poglavito putem pristupa osposobljavanju i prava na preklasificiranje,
– provođenja individualnog prava na osposobljavanje u sustavu cjeloživotnog učenja te njegovo priznavanje u zemljama EU,
– pružanja slobode ljudima da izraze svoje zabrinutosti, a posebno da se učlane u sindikat i da ih on zastupa bez diskriminacije,
– omogućavanja radnicima da sudjeluju u odlukama koje utječu na njihove živote,
– ostvarivanja ravnopravnosti mogućnosti i odnosa prema svim ženama i muškarcima,
– te promoviranja kolektivnih jamstava za sve europske radnike.

Kako bi se stvorilo društvo koje pozdravlja a ne odupire se promjenama, uloga zapošljavanja i socijalne zaštite od ključnog je značaja. EMF inzistira na tome da provedba i održavanje visokih razina zapošljavanja i socijalne zaštite podupiru ciljeve Lisabonske strategije.

EMF ima odgovornost razviti strategije koje se bore protiv erozije zapošljavanja i socijalne zaštite. Nadalje, EMF vjeruje da je veća nesigurnost posla prijetnja europskom socijalnom modelu.

EMF stoga poziva:

Sve udružene članice da:

– koriste kolektivno pregovaranje kao instrument kojim se dostojanstven rad može promovirati a nesigurnost smanjiti;
– formuliraju nove politike koje imaju za cilj otvaranje dostojanstvenih radnih mjesta, s većom sigurnosti posla;
– promovirati politike EMF-a na područjima kao što su rad agencija za povremeno i privremeno zapošljavanje i socijalna politika, a kako bi se unaprijedili uvjeti života i rada radnika;
– nadgledati promjene na tržištu rada i oblike ugovora o radu;
– jamčiti ravnopravan odnos prema radnicima zaposlenima na nesigurnim poslovima putem kolektivnih ugovora.

EMF također poziva sve političke i gospodarske aktere, na svim razinama, da zajamče da su zapošljavanje i socijalna zaštita temeljni i sastavni dijelovi njihovih politika. EMF poglavito poziva:

 EU Komisiju/EU Vijeće da:

– napusti sve strategije implementiranja nekog sektora s niskim plaćama i bez socijalnih jamstava;
– zaustavi pristup za daljnju deregulaciju tržišta rada u cijeloj EU;
– usvoji i implementira Direktivu o radnicima zaposlenima preko agencije za povremeno i privremeno zapošljavanje, koja jamči jednaka prava od prvog dana za radnike zaposlene na povremenim i privremenim poslovima;
– odmah usvoji reviziju Direktive o radnom vremenu, koja jamči  bolju zaštitu radnika te ukida klauzulu o izuzimanju;
– spriječi privatizaciju usluga, koje imaju negativan socijalan učinak;
– ukloni načelo „zemlje porijekla“ za sve oblike zapošljavanja iz planirane Direktive o uslugama te da odrediti da će se primjenjivati barem klauzule o uvjetima rada i socijalnoj zaštiti „zemlje raspoređivanja“;

 Nacionalne vlade i države članice EU da:

– uključe socijalnu kao i zaštitu zapošljavanja, uključujući individualno pravo na osposobljavanje u sustav cjeloživotnog učenja, u njihovim nacionalnim akcijskim programima te da stimuliraju aktivnu politiku tržišta rada.

Izvršni odbor EMF-a redovno će ocjenjivati situaciju radnika koji su prisiljeni prihvatiti nesiguran posao u Europi. Kad to bude potrebno, predlagat će akcije koje treba poduzeti kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni od strane EMF-a.

 

PRVI ZAJEDNIČKI ZAHTJEV EMF-a ZA KOLEKTIVNO PREGOVARANJE

Individualno pravo na obrazovanje zajamčeno kolektivnim ugovorima

Europska federacija metalaca ima dugogodišnju tradiciju interesa za osposobljavanje i cjeloživotno učenje. Dokument o stajalištu EMF-a vezano za razvoj kompetencija i cjeloživotno učenje usvojen 1999. godine jasno tvrdi: „Europska federacija metalaca zahtijeva pravo i ističe odgovornost pojedinca za razvoj kompetencija kako bi se omogućilo svakom radniku da da svoj doprinos industrijskom razvoju, povećanoj konkurentnosti, visokom standardu života i dobrom funkcioniranju demokracije.“

Nadalje, 2001. EMF je odobrio „Povelju EMF-a o osposobljavanju“ kao zajedničku smjernicu za način integriranja teme strukovnog osposobljavanja u kolektivne ugovore (Konferencija o kolektivnom pregovaranju u Oslu i Izvršni odbor od prosinca). Od tada je EMF nastavio biti aktivan na tom području, ne samo stvaranjem zajedničke radne grupe s europskom organizacijom poslodavaca CEEMET za ovu važnu temu, proizvodeći zajednički vodič o dobrim praksama i organizirajući zajedničku konferenciju EMF-CEEMET uz sudjelovanje aktera s obiju strana industrije, ali i Europske komisije.

Ovaj interes ima dugogodišnju tradiciju u većini zemalja. Koncept prema kojem se osposobljavanje smatra završenim sa završetkom škole zastarjela je ideja koja je napuštena prije nekoliko desetljeća, skupa s idejom da je kontinuirano osposobljavanje jedina odgovornost poslodavca. Promjene u radnoj organizaciji, neprestani tehnološki razvoj i novi materijali i procesi proizvodnje stvorili su potrebu za kontinuiranim osposobljavanjem i prekvalificiranjem. Uspješna profesionalna karijera, mogućnost pronalaženja drugog posla, kao i tekuće restrukturiranje u metalskoj industriji, sve to stvara potrebu za visoko-kvalificiranim i obrazovanim ljudima. Jednako važno: potražnja za ljudima s obrazovanjem ograničenim na srednjoškolsku razinu dodatno će se smanjiti s 30% 1995. godine na 18% 2010. (istraživanje OECD-a o sedam zemalja 1999.).

Iako osposobljavanje ne može riješiti sve probleme, također je jasno da europska industrija ne može ostati konkurentna bez visokokvalificirane radne snage. Vlade, poduzeća, radnici i ljudi općenito to shvaćaju i slažu se da postoji potreba za hitnim djelovanjem. Također se slažu da kompetencija današnje radne snage ne zadovoljava sve navedene potrebe. To je također bitni dio europske Lisabonske strategije u toliko u koliko se cjeloživotno učenje prepoznaje kao ključan čimbenik.

U toj perspektivi EMF i njegove udružene članice jasno stavljaju ovo pitanje visoko na svojoj agendi. Unutar šireg okvira akcija i aktivnosti, osposobljavanje te poglavito individualno pravo na osposobljavanje i cjeloživotno učenje mora postati integralno pravo radnika zajamčeno kolektivnim ugovorima.

EMF i njegove udružene članice stoga odlučuju, sukladno odluci s Kongresa u Pragu iz lipnja 2003., inicirati prvi zajednički zahtjev EMF-a u idućim krugovima kolektivnog pregovaranja o pitanju „individualnog prava na osposobljavanje zajamčeno kolektivnim ugovorima“ te pokrenuti kampanju o tom pitanju u cijeloj Europi.

Prvi zajednički zahtjev mora biti proveden u različitim zemljama u skladu s nacionalnim tradicijama i metodama kolektivnog pregovaranja te stoga također može uključiti različite elemente u skladu s najnovijim dostignućima. U prvom redu, ugovori moraju težiti bitnom individualnom pravu na osposobljavanje i cjeloživotno učenje, no mogu biti popraćeni ostalim važnim elementima.

INDIVIDUALNO PRAVO NA OSPOSOBLJAVANJE I CJELOŽIVOTNO UČENJE

Individualno pravo na osposobljavanje mora biti pravo svih radnika u poduzeću. Mogućnosti koje se pružaju za osposobljavanje ne mogu biti ograničene, a predstavnici sindikata po tom pitanju imaju ulogu organiziranja i kontrole. EMF jasno tvrdi da osposobljavanje i cjeloživotno učenje moraju biti individualno pravo, zajamčeno ukupnoj radnoj snazi a ne samo odabranoj skupini.

MINIMALAN BROJ OD 5 DANA OSPOSOBLJAVANJA ZA SVE RADNIKE

Na različite se načine može ostvariti cilj da se svim radnicima osigura pravo na osposobljavanje, no važan bi korak mogao biti kad bi se svim radnicima zajamčilo minimum 5 dana godišnje strukovnog osposobljavanje.

POTREBA ZA GODIŠNJIM PLANOM OSPOSOBLJAVANJA

Svako poduzeće i svaki radnik bi trebali zajednički izraditi godišnji plan za strukovno osposobljavanje/obrazovanje temeljem potreba radnika za osposobljavanjem te cilja poduzeća. Plan bi trebao odobriti sindikalni povjerenik ili radničko vijeće u poduzeću. Plan mora uključivati tempiranje, elemente kvalitete i minimalan broj dana za predviđeno osposobljavanje. Ono mora odgovarati potrebama rada i zapošljivosti radnika. Također treba izraditi ukupni plan poduzeća o osposobljavanju.

STRUKOVNO OSPOSOBLJAVANJE MORA BITI BESPLATNO ZA RADNIKE

Različite zemlje imaju različite tradicije financiranja, no jedna bitna stvar ostaje nepromijenjena. Kada radnika dobiva strukovno osposobljavanje, onda mu to mora biti besplatno, a pristup osposobljavanju mora biti osiguran za vrijeme normalnog radnog vremena. Strukovno osposobljavanje izvan normalnog radnog vremena može biti prihvaćeno jedino kolektivnim ugovorom koji također određuje okvir tog osposobljavanja, uključujući moguću kompenzaciju vremena.

FINANCIRANJE OSPOSOBLJAVANJA I CJELOŽIVOTNOG UČENJA

Nije svako osposobljavanje koje je potrebno te osigurano strukovno osposobljavanje. Individualno osposobljavanje i obrazovanje u domenama koje nisu strukovno zahtijevane također čine važan dio našeg društva temeljenog na znanju. Kolektivni ugovori trebali bi zajamčiti jasan okvir za pristup tom obliku cjeloživotnog učenja te tražiti mogućnosti financiranja.

SVJEDODŽBE ZA KVALIFIKACIJE

Nakon sudjelovanja u programima osposobljavanja/obrazovanja, radnici bi trebali dobiti dokumente koji potvrđuju njihovo osposobljavanje i njihove kvalifikacije, bilo da se te kvalifikacije stječu osposobljavanjem i/ili iskustvom. Kolektivni ugovori trebali bi tražiti instrumente kako bi te svjedodžbe bile priznate i prihvaćene u svim zemljama Europske unije i pridruženih zemalja.

OSPOSOBLJAVANJE KAO PRAVO U SLUČAJU RESTRUKTURIRANJA I OTKAZA

Iako osposobljavanje nije rješenje za restrukturiranje niti je ono u mogućnosti spriječiti sve slučajeve otkaza, ipak ono može biti jedan dodatan ključni element u popratnim mjerama. Kolektivni ugovori trebali bi težiti okviru, financiranju i mogućnostima za osposobljavanje u slučaju restrukturiranja i otkaza, kako bi osigurali i mogućnosti nastavljanja karijere i mogućnosti budućeg zapošljavanja.

OSPOSOBLJAVANJE ZA NEZAPOSLENE

Metalska industrija prolazi kroz teško restrukturiranje te gubi veliki broj radnih mjesta. Ipak, još uvijek postoji neusklađenost između mogućnosti zapošljavanja i dostupne radne snage. Prečesto se kvalifikacije nezaposlenih radnika ne poklapaju s otvorenim ponudama radnih mjesta. Kolektivni ugovori mogu osigurati jasne okvire za osposobljavanje nezaposlenih te za financiranje tog osposobljavanja.

UKLJUČENOST SINDIKATA NA RAZINI PODUZEĆA

Predstavnici poduzeća na razini poduzeća moraju biti uključeni u cjelokupni proces osposobljavanja. Morali bi sudjelovati u raspravama kao i u odlukama vezanima za aktivnosti i programe osposobljavanja. Radnici i sindikalni povjerenici ili radnička vijeća morali bi stalno dobivati informacije o budućim potrebama poduzeća za kvalificiranim i osposobljenim radnicima. Također bi stalno trebali dobivati informacije o modelima osposobljavanja i obrazovanja, s obzirom na mogućnosti kontroliranja kvalitete i vrednovanja realizacije programa. To pravo bi trebalo biti jasno definirano u nacionalnim tradicijama i u kolektivnom ugovoru.